Raspolozenje....................

Kako započeti,razgovor,o toj vrsti ljubavi,,
što nam se desi kad upadnemo u to,,zašto,
svjesni smo da je to sve slatko i opet bolno,
zašto onda ulazimo u to,,,

vidim po sebi,da sam upala u nešto,nešto neočekivano od prijateljstva
preko foruma pa do mailova pa camere,i tako svaku večer u tipkanje i razgovor
sa kim,,stojim sad i pitam se onako sama sa sobom,,čemu to što radim,,
zašto sam to i dozvolila da se u to toliko uvučem,,i zaljubim u njega,a znam da moj nikad neče biti,eto dvije godine stalno se tipkamo i pričamo vidimo preko cam smijemo,,ali nije to to,,,koliko je to sve lijepo toliko me opet boli,,,boli jer ne mogu dotaknuti,pružiti ruku poljubiti,to boli a tako ga volim,,,,,krivim sebe svemu

zašto sam se u to upustila,,sama sebi bol zadajem i suze da idu,,dosta mi je toga vidim,,znam da moram to prekinuti,a bol je jaka kako to napraviti,,da se samo okrenem i ne kažem zbogom,,,da nestanem bez pozdrava,,ne znam što je gore jedno ili drugo.

dosta mi je samo sjedenja ispred pc,i tako da živim zapustila sam svoj pravi život,
život uživanja sa pravim ljudima,sa osobama koje su oko mene,koje me mogu zagrliti kad sam sretna,da su tužni kad sam i ja,,da podijelimo to odmah,,,

ne prepoznajem se više,tko sam i što sam bila,,,
kao da sam cijelo ovo vrijeme samo spavala,,a godine idu,,a ja majstor samo u pravljenju grešaka jedno za drugom,,,krivim sebe samo zbog toga virtualnoga svijeta u koji sam upala i to sve neprimjetno od priče pa upoznavanja,zbližavanja a to nastaviti je za mene propast velika,,,,to svako sigurno zna da virtualni svijet je opasan,koliko je zanimljiv toliko je i strašan.

kako ispraviti svoju grešku,
a da drugu stranu ne povrijedim,,
kako,mozak kad mi je najpotrebniji on stane,i kako se ne svadati sa samom sobom,,majku mu,,,